ULOGA UMJETNOSTI U OBRAZOVANJU I VASPITANJU DJECE I MLADIH

Abstract

Od antičkih filosofa pa do danas jasno je postavljena teza da ne može biti ispravnog vaspitanja djece i mladih bez primjene estetike i umjetnosti u obrazovnom sistemu. Platon je smatrao da ispravno državno uređenje je moguće tek kada vaspitanje i obrazovanje bude valjano izvođeno, pri tome strogo pazivši koja i kakava umjetnost mora biti prisutna u odgoju djece i mladih. Po njemu funkcija obrazovanja jeste i u tome da se svakome građaninu odredi mjesto u državi prema njegovim sposobnostima. Aristotel smatra da je cilj vaspitanja upotpunjavanje prirodnih nedostataka, a za to je pogodna i umjetnost, koja je bitna kako za moralno vaspitanje, tako i za obrazovanje čula za prepoznavanje i doživljavanje ljepote čime umjetnost dolazi u doticaj sa kulturom. Čak i umjetnici poput Šilera smatraju da djecu i mlade treba vaspitavati putem umjetnosti jer ljepota je put ka istini, a istina je temelj ljepote. On smatra da je bitno uskladiti misli i osjećanja, a to je moguće postići tek sa korišćenjem umjetnosti u obrazovanju i vaspitanju. Od Kanta pa sve do danas opravdano je i utemeljeno govoriti da bez umjetnosti i estetike ne može biti ispravnog obrazovanja i vaspitanja. Savremene estetičke teorije su pokazale da dijete od prvih dana mora biti u dodiru sa umjetnošću, te da mladi ljudi obrazovani na ovaj način imaju razvijen normalniji odnos prema sebi, drugima, društvu i posebno kulturi i poštovanju kulturnih i civilizacijskih vrijednosti i tekovina.
Ključne riječi: umjetnost, estetika, vaspitanje, obrazovanje, djeca