SPOSOBNOST UČENIKA ZA RJEŠAVANJE SPOROVA

Abstract

Važnost uspješne komunikacije među učenicima moguće je uvjet za bolja učenička postignuća. Stoga je sposobnost učenika za rješavanje sporova bitan čimbenik za poboljšanje komunikacije istih. Ovaj rad daje pregled nalaza istraživanja o sposobnosti učenika za rješavanje sporova,,kao i načine rješavanja istih. U istraživanju je sudjelovalo 399 učenika, od toga 148 (37,1%) učenika i 251 (62,9%) učenica. Nisu utvrđene značajne razlike u percepciji vlastite sposobnosti za rješavanje sukoba/sporova s obzirom na spol i školu koju učenici pohađaju. Prema rezultatima istraživanja, sudionici važnost pridaju iznošenju vlastitog mišljenja, uvažavanje tuđeg mišljenja, ali i iznošenje argumenata za obranu vlastitog mišljenja. Učenici se procjenjuju najsposobnijima za prihvaćanje zajedničkog rješenje sukoba ili spora, a najmanje sposobnim se procjenjuju za prilagodbu vlastitog mišljenje o sukobu ili sporu. Sposobnost učenika za rješavanje spora trebalo bi biti još jedna od njegovih bitnih kompetencija. Na školama je obveza u okviru izvannastavnih aktivnosti osmisliti i organizirati radionice za učenike u jačanju gore navedene kompetencije.
Ključne riječi:iznošenje vlastitog mišljenja, komunikacija, sporovi među učenicima, zajedničko rješenje.