ULOGA PORODICE U PREVENCIJI OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

Abstract

U etiologiji nastanka ovisnosti značajnu ulogu imaju različiti faktori koji se odnose na ličnost, porodicu, školu, vršnjake i zajednicu. Iako su svi navedeni faktori međusobno povezani, porodica predstavlja najvažniji kontekst za nastanak i prevenciju brojnih sociopatoloških pojava, uključujući korištenje i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Svi konceptualni modeli prevencije ovisnosti orijentisani su ka porodici i najčešće je smatraju osnovnim agensom i okosnicom svih ostalih faktora u cjelokupnom preventivnom radu. Procesi koji se odvijaju u porodici, struktura i odgojni stilovi koje roditelji koriste su u vezi s tim da li će mladi ljudi početi koristiti psihoaktivne supstance ili neće. Kroz pozitivne i čvrste veze između članova porodice, jasna pravila ponašanja koja se dosljedno provode u porodici, roditeljski nadzor nad aktivnostima djece porodica pruža zaštitu djeci od različitih oblika društveno neprihvatljivih ponašanja. Međutim, porodica može djelovati poticajno za korištenje psihoaktivnih supstanci ukoliko vlada haotična atmosfera, posebno ako u porodici već postoji zloupotreba droga, ako roditelji koriste neadekvatne odgojne pristupe, ako između članova porodice ne postoji bliskost i povezanost. Funkcionalna porodica je temelj prevencije ovisnosti. Neophodno je podići svijest roditelja o ulozi porodice u prevenciji ovisnosti i podučiti ih roditeljskim vještinama koje će unaprijediti preventivne kapacitete porodice.