KRIZA IDENTITETA MLADIH, ANARHIZAM I ODBOJNA ULOGA RADA

Abstract

Današnje adolescente, kao nikada ranije, obilježava konfuzija identiteta i uloga u društvu što stvara krizu identiteta, a to je potrebno dovesti u vezu s preferencijama mlade generacije. Vrijednosti su usmjeravajući, pokretački i regulacijski čimbenik u odgoju mladih, a pojavnost skeptične generacije generira krizu odgoja. Iz toga proizlazi da mladi ţive u društvu krize i (socijalnih) rizika koje nisu oni stvorili, ali postaju njihove žrtve. Zanemarivanjem vrijednosti i potreba mladih stvara se bumerang generacija koja buntom obezvređuje autoritete. Anarhizam ima za cilj dokidanje svih oblika dominacije (izvanjskih) autoriteta. U radu se analizira poveznica između krize identiteta mladih i anarhističke paradigme odnosa prema radu. Odbojna uloga rada potencijalno vodi konfliktnim stanjima u psihodruštvenom ekvilibriju krize identiteta. Anarhisti nude koncept napuštanja države i autoriteta uopće, što ima dalekosežne sociopedagogijske konsekvence. Paradoks suvremenog društva vidljiv je u zahtjevima da mladi budu odani principima etike rada (upornost, štedljivost, materijalna neovisnost i samostalnost), dok su oni permanentno na marginama društva. Zaključuje se da je posljedica takvog društvenog stanja današnja bumerang i skeptična generacija,  a  konfuzija uloga izazvala je već i u ranijim razdobljima reakciju prepoznatljivu po anarhističkom buntu i osporavanju svih autoriteta i pokušaju rušenja društvenih institucija. Iz toga proizlazi da fermentirano nezadovoljstvo mlade/izigrane generacije ima potencijal da u Europi ponovi društvene nerede i do potencijalno još rizičnijih oblika destrukcije kod mlade generacije.