PREVENCIJA UPOTREBE PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI UTEMELJENA NA DOKAZIMA

Abstract

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nezarazne bolesti trenutno u svijetu uzrokuju 60% smrtnih slučajeva. Ovome su primarno doprinijeli socio-ekonomski uslovi i odabir određenih životnih stilova koji, između ostalog, uključuju i probleme s korištenjem psihoaktivnih supstanci. Sve do 80-ih godina prošlog vijeka koncept sprječavanja upotrebe supstanci uglavnom se zasnivao na metodama zastrašivanja – povezanim sa dubokim moralnim porukama i snažnim fokusom na apstinenciju. Tadašnje prevencijske prakse – još uvijek dominantne u Bosni i Hercegovini – primarno su utemeljene na tradiciji, intuiciji ili pojedinačnim zapažanjima.Savremena, naučno utemeljena praksa prevencije korištenja supstanci oslanja se na podatke prikupljene u okviru eksperimentalnog istraživanja i uzima u obzir obilježja pojedinih klijenata i stručnost praktičara. Ona, također, ima jako uporište u etiološkoj teoriji (uzroci korištenja psihoaktivnih supstanci), teoriji ljudskog razvoja i teoriji ljudskog ponašanja. Njen imperativ je kontinuirana evaluacija kojom se vrši procjena kratkoročnih i dugoročnih željenih ishoda preventivnih intervencija, kao i faktora povezanih sa tim ishodima.Preventivne prakse utemeljene na dokazima omogućavaju pozitivno interveniranje u različitim okruženjima - porodici, školi, na radnom mjestu, u zajednici, široj okolini i medijima, kako bi pojačale osjećaj sigurnosti i podrške, te smanjile posljedice negativne interakcije između okoline i pojedinca. Učinkovite preventivne intervencije i politike također se vežu i za međunarodne standarde. Ovdje se primarno misli na Međunarodne standarde za prevenciju zloupotrebe droga (UN-ov ured za droge i kriminal), te Evropske standarde za kvalitetnu prevenciju zloupotrebe droga (Evropski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama).Prevencija utemeljena na dokazima zahtjeva stručan i kvalitetan pristup. Stoga, ključni ljudi u području prevencije trebaju steći širok raspon znanja iz različitih naučnih oblasti, uključujući epidemiologiju i psihologiju.

Kada se osigura kontinuiran kvalitet, savremena prevencija će svojim djelovanjem znatno doprinijeti zdravom i sigurnom razvoju djece i mladih.