PROMICANJE MENTALNOG ZDRAVLJA U FUNKCIJI OSNAŢIVANJA OBITELJI – IZAZOVI PANDEMIJE I (POST)COVID19 KRIZE
DOI:
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0122554ZKeywords:
mentalno zdravlje, pandemija, osnaživanje obiteljiAbstract
Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization-WHO,2014) mentalno zdravlje definira stanjem dobrobiti pri kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, moţe se nositi sa svakodnevnim i iznenadnim ţivotnim stresom, radno je sposoban i produktivan te sposoban pridonositi obitelji i zajednici. Respektirajući značaj zdravlja na osobnoj, obiteljskoj i socijalnoj razini putem Zoom i Merlin sustava za udaljeno učenje u sklopu visokoškolskog kolegija Obitelj i prevencija rizičnih i asocijalnih ponašanja pokrenuli smo forum raspravu na temu “Promocija mentalnog zdravlja u funkciji osnaţivanja obitelji - izazovi pandemije i (post)Covid19 krize. U raspravi sudjelovali su svi studenti prve (N=23) i druge godine (N=20) jednopredmetnog i dvopredmetnog studija pedagogije. Rasprava se vodila tijekom tri tjedna što je omogućilo vrijeme za bolje sagledavanje različitosti pogleda na pristupe podrške obitelji. Kao poticaj raspravi imali smo i podpitanja koja su se odnosila na razmišljanja o posljedicama pandemije posebice na mentalno zdravlje kao i o zaštitnim mehanizma u njegovom očuvanju/osnaţivanju te prijedloge u kreiranju primarnih aktivnosti pogotovo fokusirane na obiteli. Analizom rasprave moţemo zaključiti da su se zbivanja tijekom pandemije reflektirala na veliki broj mladih što se opisuje kroz: dugotrajni osjećaj straha za svoj i ţivot obitelji, neizvjesnosti nastavka izvršavanja studijskih obveza i završetka studija, izostanak socijalnih i fizičkih kontakata, osjećaj izoliranosti i usamljenosti, osjećaj izostanka kontrole nad svojim ţivotima i odlukama. U skupinu zaštitnih faktora ističe se: zajednički provedeno vrijeme s obitelji, meĎusobna podrška i povezanosti, kao i mogućnosti iznalaţenja humora čak i u situacijama koje su krizne. Edukaciju o vaţnosti osnaţivanja obiteljskog zajedništva i komunikacije, meĎusobnog podupiranja i povezanosti smatra se bitnim činiteljem za osmišljavanje strategija zaštite mentalnog zdravlja. Budući i nakon pet godina nije izglasana za novo razdoblje Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja, a niti se u prethodnoj istaknula vaţnost edukacije u promociji mentalnog zdravlja za sve a ne samo za bolesne ovaj rad pridonosi ne samo potrebi razmišljanja već i implementacije spoznaja pedagoške znanosti i edukacije u sustavu očuvanja mentalnog zdravlja ljudi.