MEDIJSKA PISMENOST KAO INSTRUMENT ZA ZAŠTITU DJECE I MALOLJETNIKA
DOI:
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0122601DAbstract
Djeca očekuju, ali i trebaju, posebnu paţnju društva usmjerenu ka zadovoljavanju njihovih potreba koje počivaju na Konvenciji o pravima djeteta. UN Konvencija o pravima djeteta predstavlja prvi pravno obavezujući meĎunarodni instrument s namjerom zaštite prava djeteta. Četiri temeljna principa Konvencije bave se pitanjem prava djeteta, a ogledaju se u sljedećem: najbolji interes djeteta, pravo svakog djeteta da ne bude diskriminisano, pravo svakog djeteta da se njegovo mišljenje čuje u vezi sa pitanjima koja ga se tiču, te pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj. Uz temeljne principe Konvencije, vaţno je izdvojiti i medijska prava koja su ovom Konvencijom obezbjeĎena svakom djetetu. Bez obzira na propise, smjernice, te druge značajne meĎunarodne i nacionalne dokumente, suočeni smo sa nepotpunom primjenom Konvencije u praksi jer su zabiljeţeni brojni primjeri zanemarivanje najboljeg interesa djeteta i njegovih medijskih prava radi senzacionalizma, promocije, dezinformacija, govora mrţnje, nerealnih standarda ljepote, predstavljanja identiteta djeteta u različitim situacijama, itd. U skladu sa tim najvaţniji korak u zaštiti prava djeteta u medijskom okruţenju jeste medijsko opismenjavanje – roditelja, odgojno-obrazovnih radnika i medijskih radnika. Kao jedna od funkcionalnih pismenosti, medijska pismenost omogućava saznanja o različitim medijima, vještine analize i kritičkog razumijevanja medijskih sadrţaja, te vrednovanje tih sadrţaja i njihovog uticaja na pojedinca i na društvo. Danas je značajno po(d)učiti roditelje, odgojno- obrazovne radnike i druge stručnjake da kritički čitaju i interpretiraju medijske poruke kako bi kod djece i mladih mogli podrţati razvoj otvorenog, aktivnog i kritičkog stava prema medijima i medijskim sadrţajima. Jačanje medijske pismenosti sluţi za samoosnaţivanje profesionalnog poloţaja i prepoznavanje vlastite društvene vaţnosti i odgovornosti. Uz to, medijskim opismenjavanjem odrasli prepoznaju modalitete kontrolisanja vlastitih, ali i medijskih navika djece i mladih. Medijsko opismenjavanje i medijski odgoj predstavljaju obrazovni imperativ savremenog društva, kao i pretpostavku za kvalitetni inkluzivni odgojno-obrazovni pristup djeci i mladima.