OBRAZOVANJE KAO KLJUČNA DETERMINANTA RAZVOJA I FAKTOR SMANJENJA NEZAPOSLENOSTI

Abstract

Obrazovanje jeste jedan od ključnih faktora efektivnosti i brzine privrednog razvoja. Usavršavanje i mjenjanje društvenih odnosa zavisi najviše od znanja i nivoa obrazovanja ljudi. Moderne privrede traže nova znanja i potreba za njima permanentno raste. Kvalitet ljudskog faktora predstavlja dinamičan element razvojne politike. Njegova mobilnost i sposobnost prilagođavanja ubrzava i unapređuje promjene. Doprinos obrazovanja je za privredni razvoj od krucijalnog značaja između ostalog i zato jer tehnološki napredak diktira razvoj kadrovskog potencijala. Sve individue koje pristupaju procesu obrazovanja na različitim nivoima školovanja i cjelokupan proces inoviranja znanja onih pojedinaca koji su ranije završili školovanje moraju biti povezani u cjelovit dobro organizovan sistem. Taj sistem na našim prostorima prati problem nepodudaranja strukture školstva, obrazovnih profila i potreba privrede. Činjenica je da režim koji zapusti i degradira svoj obrazovni sistem gubi i sopstvenu budućnost. Loše obrazovanje nije jedini isključivi razlog nezaposlenosti ali je činjenica da postoji snažna korelacija između ove dvije pojave kao i da obrazovanje igra značajnu ulogu u borbi protiv nezaposlenosti.
Tranzicijski procesi rezultirali su krupnim promjenama u strukturi zaposlenosti. Privredni pritisci i nesigurno tržište prisililo je brojne organizacije da se okrenu fleksibilnijim oblicima zapošljavanja. Evidentirane su i radno ranjive grupe koje su više od ostalih izložene nezaposlenosti i translocirane u neaktivno stanovništvo. Između ostalih tu su stariji radnici, lica sa niskom stručnom spremom, radnici zastarjelih znanja i vještina. U zadnje vrijeme dosta pažnje se posvećuje pitanju jednakopravnosti u obrazovanju. Neophodno je obezbijediti da lične i društvene okolnosti- kao što su na primjer socio-ekonomski status, godine ili etničko porijeklo ne budu prepreka za ostvarivanje obrazovnih potencijala. Prema brojnim analizama, oni novo zaposlenje mogu dobiti samo prekvalifikacijama čemu bi nadležne institucije morale posvetiti više pažnje i brige. Poseban problem odnosi se na kategoriju starijih radnika koji su ostali bez posla, a koji u novim uslovima imaju malu šansu za ponovno zapošljavanje.