FENOMENOLOGIJA LAŽNOG SELFA

Abstract

U uvodnom dijelu teksta autorica se osvrće na fenomenologiju lažnog selfa iznalazeći oslonac u
psihoanalitičkoj metapsihologiji pozivajući se na teoretska uporišta H. Deutsch, D. Winnicotta i C.
Auerbacha. Teoretske psihoanalitičke postavke ilustrira kazuističkim prikazom klijenta koga, u skladu
s Winnicottovom gradacijom, obilježava manje ekstreman lažni self. U predočavanju psihoterapijskog
toka poseban status dat je teoriji objektnih odnosa u skladu s vlastitom psihoanalitičkom teoretskom
orijentacijom.
Nakon kliničke vinjete autorica rezimira neke od specifičnosti psihoanalitičkog psihoterapeutskog
rada s klijentima koje obilježava lažni self, da bi u zaključku predočila centralna obilježja
terapeutskog rada s ovim vidom psihopatologije potcrtavajući ih kao nužne preduslove koji će
omogućiti transformacijsku objektnu relaciju.